Kolačići nam pomažu u pružanju boljeg korisničkog iskustva. Korištenjem naše web stranice pristajete na upotrebu kolačića.
Natrag

Keramičke figure

| egom-1

Dvije keramičke figure koje je modelirala Karin Garmsen Fradl, keramičarka koja je živjela u Dubrovniku od 60-ih godina prošlog stoljeća do 2000ih

A.B.
Opis i datacija predmeta

Dvije keramičke figure koje je modelirala Karin Garmsen Fradl, keramičarka koja je živjela u Dubrovniku od 60-ih godina prošlog stoljeća do 2000ih. Datacija predmeta bi bila negdje u 70-ima.

Osobno sjećanje vezano za predmet / njegova priča
I
Prvi put sam te vesele debele žene vidjela tamo neke '95 na proljeće ili jesen, taj dan vrijeme je bilo prilično zeznuto i sivo. U kuću Ispod Rašice ušla sam oko pet ura popodne, zericu umorna iza posla, poslije svih nekih važnih ženskih poslova, te po prvi put ušla u atelje keramičarke majstor-lončara Karin Garmsen Fradl. U atelje se ulazilo iza kuće, u stvari iz vrta, a odmah do vrata s desne bande je bila jedna četvrtasta peć, malo naprijed druga i na desno se uhodilo u ludo nestvarni svijet s stalažama, glazurama, bojama, glinama. U samom kantunu ispod prozora na desnoj strani, na stolu pažnju su privlačile te dvije glazirane tete, malo smiješne, a opet neke veličanstvene bohemian boginje zalutale u taj kraj XX stoljeća iz neke prapovijesti, ili bar hippy vremena i izgledale su mi užasno poznate. Tehnički besprijekorne, a na prvu bi se i kladila  kako ih je modelirao Karinin pokojni suprug Dragutin, ali Karin, koju sam to veće napokon i uživo upoznala ispričala je to veče o svojoj prvoj samostalnoj izložbi u Sponzi, a radovi su bili nešto drugačije od svega što je do tada radila  jer je željela nešto uraditi posebno za prvo predstavljanje u Dubrovniku i još je rekla kako sam premlada i kako ih nisam mogla tada vidjet.
II
Dosta se dobrog vremena provodilo u tom keramičkom ateljeu, sve negdje do 2000. godine kada se je zbog zdravlja, godina i samoće i nekih drugih ne baš lijepih razloga Karin Garmsen Fradl bila primorana vratiti u Njemačku, gdje je par godina kasnije i umrla.
Ne znam kad je i u kojoj prilici spomenula doživljaj s izložbe u Sponze; na večeri kad se izložba otvarala ukradene su dvije skulpture keramičkih žena.
Naravno, zgrozila sam se na tu priču. Tko ne bi? Ali Karin je samo zaključila da je njoj tad to bilo kompliment, jer je to bio dobar znak da se nekome njezin rad toliko sviđa pa ga je morao otuđiti, jer ga nije mogao kupiti.
Ukratko, ostala sam bez komentara. Doslovno.
Poslije sam čula još dvije priče o tom događaju od njenih kolegica i prijateljica, koje su pričale kako su se to večer dobro iznervale, i kako ni suprugu nije bilo pravo, ali Karin…e pa njoj je bilo ok. Često je se sjetim. Puno sam od nje naučila, ne samo o keramici nego i kako neke stvari u životu treba prihvaćati.

Koja je vaša motivacija za sudjelovanje (zašto ste odlučili sudjelovati; što očekujete od ove izložbe, što biste voljeli vidjeti?)
Voljela bih vidjeti neke stvari za koje sam i zaboravila da postoje.

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.
Izradu internetske stranice sufinancirala je Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.
Sadržaj internetske stranice isključiva je odgovornost Art radionice Lazareti.