Kolačići nam pomažu u pružanju boljeg korisničkog iskustva. Korištenjem naše web stranice pristajete na upotrebu kolačića.
Natrag

Hrana za preživljavanje

| egom-1

Hrana za preživljavanje, Domovinski rat. Kist s rupom od gelera, 1980-e i početak 1990-ih.

D.L.
Opis i datacija predmeta (što je to?)

a)    Hrana za preživljavanje, Domovinski rat
b)    Kist s rupom od gelera, 1980-e i početak 1990-ih

Osobno sjećanje vezano za predmet i / ili njegova priča (zašto ste ga zadržali? Kako ste došli u posjed ovo g predmeta?  Zašto ste ga donijeli / zašto je relevantan temi?)
To nam je bila hrana u Domovinskom ratu, dobili smo ovu konzervu hrane za preživljavanje. I bila je nekakve boje pepela, ali malo više žućkasta. Bilo mi ju je žao baciti i onda sam je upotrebljavao za pepeo, a pepeo je bio isto vrlo sličan toj hrani i opet je neka esenca nečega. Tako sam joj dao novi život jer u nju praznim kalijevu peć, a nju sam izgradio tamo gdje je eksplodirala mina. Sve se to nalazi u mom ateljeu gdje mi je prošao i geler kroz ovaj kist. Ne slikam s njim, ali bih mogao, nije toliko oštećen. Donio sam ova dva predmeta jer su mi tematski vezani jedan s drugim, zato što mi je ipak taj rat obilježio život. Bila je to prekretnica u mom životu, imao sam tad 33 godine, bio sam na nekom životnom vrhu. I to je obilježilo moj život. Imam puno predmeta od djedova i baka, njihovih djedova i baka, ali nisam ih donio jer je to njihova sudbina. Ja sam htio donijeti nešto što se vezuje direktno za moj život. Ovi predmeti su u materijalnom smislu bezvrijedni i jedino meni imaju neku vrijednost, ogoljeni od estetike i vrijednosti. Ovo je čisti sukus moje emocije, oljuštene od materijalnog i estetskog. Ne vrijede ništa, ali mora li nešto biti zlato ili slonovača ili skupocjeno izrađeno da bi zavrijedile da nastave živjeti? Isticanjem ovih stvari, želim istaknuti legitimitet i vrijednost naizgled bezvrijednih stvari koje znače meni u mom životu. Koje su mi obilježile život.

Koja je vaša motivacija za sudjelovanje (zašto ste odlučili sudjelovati; što očekujete od ove izložbe, što biste voljeli vidjeti?)
Htio sam ovim predmetima pokazati tu neku vrstu emocionalne vezanosti, što je ono što meni nešto znače. U biti su bezvrijedni u materijalnom smislu. Ovo je obična konzerva i jedino ima meni neku vrijednost. Sad imam neke vrijedne stvari, i to je kao vrijednost. Ali ovo je čisti sukus moje emocije, oljuštene od materijalnog i estetskog. Nije ona ni nešto posebno lijepa ni ništa. Ostaje kao čisti neki moj odnos, tu se najviše tu vidi. Ogoljen je od estetike i od vrijednosti, od bilo čega. Nikome to neće ništa vrijediti kad ja umrem. Nije to nešto što sam naslijedio od svojih predaka, pa je vrijedno. Ovo nema nikakvu vrijednost. I moji su imali takve predmete, ali su onda potomci činili čistke. Moji roditelji od svojih roditelja su takve stvari bacali. A možda su imali nekakvu vrijednost za njih. Jednom kad su mi roditelji iz jedne stare kuće selili, oni su sve ovakve stvari bacili. Sjećam se da sam sjeo i plakao jer su mi bile te stvari značajne i vezane uz moje djetinjstvo. To ne vrijedi ništa, ali mora li nešto biti zlato ili slonovača ili skupocjeno izrađeno da bi zavrijedilo to da nastavi živjeti? Zar nemaju obične stvari taj legitimitet da im damo taj status da prežive? Isticanjem ovih stvari, želim istaknuti legitimitet i vrijednost naizgled bezvrijednih stvari koje znače meni u mom životu. Koje su mi obilježile život.

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.
Izradu internetske stranice sufinancirala je Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.
Sadržaj internetske stranice isključiva je odgovornost Art radionice Lazareti.